možda je ovo jedini način da se izrazim...
ugušena sam u svemu...
želim joj pomoći a ne znam kako. nema rješenja. samo slabići posustaju, ne smijem to.
nisam dovoljno jaka da se oduprem svemu. samo želim naći izlaz iz ovoga, začaranog kruga, koji su si oni stvorili. životinje. uništavaju sve i uvlače pod svoje. lukave gladne životinje, idu do samoga ruba granice.

there is no solution

samo želi mir, nakon toliko godina skoro dva desetljeća. ali oni to ne puštaju...
možda će me zbog ovoga osuditi, neka. između dvije strane je najteže stajati, a nijedna te ne razumije. ne razumije tvoje riječi, osjećaje.
nitko te ne razumije...riječi nisu dovoljno jake, psihičke rane se ne vide i nitko ih ne potvrđuje. samo se fizičke uvažavaju. da, ali pazi granicu i to dobro zna...
nisam se povjeravala nikome nikada.
nisam nikada imala suicidalne misli, ovoga puta se to dogodilo.
previše je toga u nama...

we need escape

zašto nam to rade? nečovjek...upravo to, zapravo neljudi u množini. ali jedan je vođa
jedan pokreće sve...

when nobody hear us

jedina osoba koja me razumije
jedva čekam da izađem van, ali nije rješenje u tome.
neprestano biti vani sa društvom.
zbog njega da zapostavim sve što volim. da si uništim život. tada će biti napokon sretan?
nema drugog rješenja.

"Hey, father stubborn
I really hate you
if you say yes I will say no"

možda će više sile rješiti sve jednoga dana. premali smo da o tome odlučujemo.
sve ima svoj kraj...